Najdraža sezona ikada

 

Imam 18 godina, navijač sam Cibone te ih pratim od 5. godine svoga života. Naravno da sam premlad i da nisam doživio godine kada je Cibona dominirala Europom i Jugoslavijom, ali ovaj Final Four u Beogradu je presudio. Ovo mi je najdraža sezona hrvatske košarke ikada. I to ne samo zbog Cibone, nego i zbog fenomenalne jučerašnje pobjede Cedevite protiv Partizana. Prvo ću se osvrnuti na Cedevitu, a zatim i na Cibonu.

Cedevita

Cedevita je cijele sezone bila 2. najkonstantniji klub u ABA ligi (poslje Crvene Zvezde). Trener Repeša je imao jasnu viziju, složio je ekipu sukladno njegovom stilu i odveo ekipu Cedevite na Final Four. Radna ekipa, bez nekih jakih individualaca, s odličnim trenerom nije imala velikih problema tokom sezone, ali nitko joj nije davao puno šanse protiv Partizana u Kombank Areni. Prvo je Duško Vujošević cijelu press konferenciju prije utakmice govorio kako je ova utakmica za njih na život ili smrt, kako Partizan mora igrati Euroligu kako bi preživjeli i još puno patetičnih ispada te je samim time zanemario Cedevitu. Cedevita i Jasmin Repeša nisu marili za to, ušli su sjajno u utakmicu te stvorili lijepu prednost, ali naravno da se kvalitetna ekipa Partizana vratila u utakmicu i sama stvorila prednost u zadnjoj četvrtini. Srećom, Repeša je ostao miran i njegova ekipa je vjerovala, usprkos suđenju i svim pogreškama koje su napravili do kraja. I onda se ukazao Nolan Smith. Odigrao je katastrofalnu utakmicu, ali je odlučio kad je bilo najbitnije. U stilu Dušana Kecmana od prije četri godine. A Duško Vujošević neka i dalje stoji u pola terena i dirigira sucima koji su ga barem 10 puta upozorili, ali nisu imali hrabrosti mu dati tehničku. Sada u miru može nastaviti plakati o stanju Partizana na pressicama i ići na sučeljavanja s Čovićem u svakakve emisije. Cedevita će se baviti nečime važnijim. Euroligom.

Cibona 

A što reći o Ciboni? Prava priča iz bajke u koju nitko nije vjerovao, sve do četvrtka. A sve je počelo u 12.  mjesecu kada se osovina ekipe raspala zbog nesposobne uprave koja je obećala svašta, a rijetko što je ispunila, ali o tim nesposobnjakovićima ima vremena za priču. Slaven Rimac i Jurica Golemac su zasukali rukave i krenuli na posao. S limitiranim talentom ekipe koja je ostala i dolaskom Siriščevića za kojeg nitko vjerojatno nije ni čuo su napravili čudo. Dario Šarić i Jerel Blassingame primili su uzde momčadi i odveli je na Final Four. Priča iz bajke. Zatim je došlo polufinale protiv Zvezde. Osobno sam se nadao, mislio sam da ih možemo namučiti, ali nisam mislio da imamo realne šanse za finale. Nisam mislio da će najbolji igrač lige Šarić odigrati ovakvu utakmicu usred Beograda, nisam mislio da će najbolji asistent lige Blassingame nadigrati višeg i jačeg Nelsona koji je nedavno potpisao novi bogati ugovor sa Zvezdom, nisam mislio da će moj klub kojeg vode kriminalci, s ekipom koja je cijele sezone dobila nekoliko plaća voditi ekipu poput Zvezde koja je skuplja za nekoliko milijuna eura,19 razlike u jednom trenutku , dapače. Nisam mislio. Drago mi je da nisam jer nitko nije. Nikome nije bilo ni na kraju pameti da Cibona, ova Cibona, sklepana od domaćih igrača i jednog izuzetnog stranog razigravača može parirati ekipi poput Zvezde koja nema poraza u cijeloj sezoni na domaćem parketu. Nitko nije mislio, a trebali su. Cibona se vratila među elitu, Cibona je dokazala da je najbolja kad je najteže. Cibona se vratila u Euroligu.

Finale i zaključak

  

Finale u nedjelju će biti fenomenalno. Hrvatska će napokon dobiti 2. osvajača ove lige poslje Zadra 2003. i nadam se da će to biti Cibona iako je Cedevita favorit. Ali previše sam sumnjao u ovu ekipu tijekom sezone tako da očekujem pobjedu Cibone i osvajanje jednog od rijetkih trofeja koji im nedostaje u vitrinama.  Pitanje je što nakon Final Foura i ne govorim o A1 ligi koju je HKS srozao na nulu. Govorim o budućnosti. Cedevita je stabilan klub koji neće imati nikakvih problema složiti Euroligašku momčad sljedeće sezone, ali puno je pitanja vezano uz Cibonu. Hoće li ostati Dario Šarić? Kakva je situacija s dugom? S kojim novcima će se složiti momčad za Euroligu? Ljudi u upravi vrše jako loš posao i to govorim već dulje vrijeme. Klub je pod blokadom, igrači ne dobivaju plaće, politika kluba je očajna. Puno lopova je prošlo kroz Cibonu, a neki su i dan danas tamo. Klub neće ići nikamo dok se ti ljudi ne maknu i sposobni ljudi sjednu na čelo kluba. Do tada će se obećavati igračima, do tada će se govoriti kako se dug smanjuje i kako smo jako blizu da klub počne normalno funkcionirati, a ostati će isti problemi. Mogao bi još puno o ovome, ali to je priča za drugi dan. Sutra nas čeka fenomenalna utakmica i treba uživati u sutrašnjem trenutku, jer sutra se piše povijest. Hrvatsko finale ABA lige u praznoj Kombank Areni. Hrvatski klubovi su napokon dokazali da mogu kad je najteže, da nisu luzeri. Neka bolji pobijedi. Jedva čekam.