Zašto je Niko Kovač spasio hrvatski nogomet?

 

Kao mnogi jučer i ja sam odgledao najvažniju utakmicu u povijesti naše nogometne reprezentacije, utakmica u kojoj smo napokon odigrali nešto smisleno poslje antinogometa koji je prezentirao Igor Štimac. Napokon se vidjela neka ideja u igri, napokon su igrači odigrali srčano, napokon smo odigrali nogomet. Naravno, očekivao sam neka pretjerivanja od naših medija, ali kada sam pročitao neke naslove jednostavno sam ostao šokiran. Evo samo neki od njih:

• Jutanji list- ČOVJEK KOJI JE SPASIO NAŠ NOGOMET Kovačev recept: 'Rad, rad, poniznost i opet rad' 
• Večernji list- Velika Nikina pobjeda: Vratio vjeru, ali i navijače  

Došao je poput nekog Mesije, čovjek koji je, na neki način, spasio hrvatski nogomet. Jer, da nismo otišli u Brazil, ma, nečemo o tome, svašta bi bilo... Iako, vjerojatno, nije jedini izbornik koji bi pobijedio Island, Niko Kovač napravio je to i još dosta toga. U samo nekoliko (tje)dana. Imao je taj fluid koji je bio potreban, taj magnet koji privlači publiku, koji ujedinjuje, nije destruktivan, nego konstruktivan, odmjeren i umjeren, čovjek koji širi pozitivnu vibru. Taj je dio odradio perfektno, reprezentacija je, najviše zahvaljujući njemu vratila zagubljeni kult. Bilo je potrebno tako malo, ali taj dio nije mogao odraditi svatko, on je uspio.

Molim? Spasio je naš nogomet? Da, odigrali smo dobru utakmicu sinoć, ali malo realnosti ne bi škodilo. Igrali smo protiv Islanda ljudi moji. Da, igrali smo sa idejom, da, igrali smo dobro, ali to je Island ljudi moji. Najžalosnije je što to dolazi od medija koji su jako pljuvali igru hrvatske reprezentacije u Islandu. Tomislav Židak se čak zapitao treba li takva Hrvatska uopće ići u Brazil? Ne budite smiješni. Island je simpatična reprezentacija koja nije ni blizu našeg kalibra. Reprezentacija koja ne može stati u istu rečenicu sa nama, ali to su sve nogometni razlozi. Dvije utakmice protiv Islanda nam ne bi trebale bacati u nebesa, jer svi ti novinari koji ih danas uzdižu će ih sutra pljuvati jer to tako je u ovoj državi.



A sada da vidimo kako je on to spasio naš nogomet. Sve dok je Zdravko Mamić prisutan u našem nogometu on nije spašen. Sve dok mafija u HNS-u tolerira radi svakave malverzacije naš nogomet neće biti spašen. Jer dajte ljudima kruha i igara i sve će se zaboraviti. Jer hej, u Brazilu smo! Tko se uopće više sjeća načina na koji je Igor Štimac postao izbornik i kako se prodao Mamiću nakon što je imao rat sa istim za mjesto predsjednika HNS-a? Tko pamti da je Davor Šuker, predsjednik HNS-a morao dijeliti karte po cijeloj Hrvatskoj sa jučerašnju utakmicu jer bi inače stadion bio poluprazan, a i ovako nije bio pun? Zamislite, dijeliti besplatno ulaznice za najvažniju utakmicu reprezentacije u zadnjih nekoliko godina? Nitko se neće zapitati zašto je to tako. Nitko se neće zapitati zašto nam klubovi u Europi postižu mizerne rezultate zadnjih godina(Izuzetak-Rijeka). Zašto većina klubova nema za plaće igračima, zašto je Dinamova uprava izabrana nelegalno, zašto Hajduk i dalje postoji poslje miljardi dugova koje su stvorili? Jer kada se dogodi uspjeh, kakav god on bio to sve pada u zaborav. Npr. malo ljudi zna da je Niko Kovač kum Zorana Mamića. Ili možda odbija znati...



Zato molim vas, hrvatski nogomet je i dalje loš, hrvatski nogomet je daleko od spašenoga. Samo ljudi će to uvijek zanemariti kada stvari idu po planu. Da smo jučer, nedaj bože ispali i drugo SP zaredom ostali kući, sva ova pitanja bi bila postavljena, ali su smetnuta s uma jer smo uspjeli. A Niki Kovaču puno sreće. On je jučer dokazao da zna postaviti igru. Moja puna podrška njemu i igračima. Sve dok državne institucije ne pročešljaju mafiju u HNS-u i općenito hrvatskom nogometu naš nogomet će ostati na niskim granama. Riba ipak uvijek smrdi od glave.